Kažu da je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo. Danas sela možda više nisu ista kao nekada, ali potreba za ljudima oko nas nije nestala. Možda je čak veća nego ikad.

Roditeljstvo je jedan od najljepših, ali i najzahtjevnijih poslova koje ćemo ikada imati. Posao na koji ne možemo zakasniti. Ne možemo nazvati šefa i reći da danas uzimamo slobodan dan jer smo umorni. Ne možemo dati otkaz kada postane preteško niti se žaliti da je plaća premala. Nagrada za ovaj posao ne dolazi svakog mjeseca na račun. Ona dolazi polako, u zagrljaju, osmijehu, prvim koracima, “volim te” izgovorenom prije spavanja i u osjećaju da odgajaš čovjeka koji će jednog dana možda učiniti ovaj svijet malo boljim.

Ali to ne znači da sve moramo prolaziti sami.

Koliko puta nam je trebala samo jedna rečenica: “I kod nas je bilo isto.” Koliko puta je nečiji savjet u pravom trenutku uštedio sate brige? Ili obična poruka: “Kako si danas?” učinila da se osjećamo manje sami.

Roditelji ne trebaju biti savršeni. Trebaju jedni druge.

Ponekad ćemo podijeliti trik kako dijete uspavati za pet minuta. Ponekad recept za ručak koji će stvarno pojesti. Nekad ćemo razmijeniti ideju za vikend izlet ili kreativnu igru. A nekad…nećemo imati nikakav savjet. Samo ćemo saslušati.

I to je sasvim dovoljno.

Jer postoje dani kada ne trebamo rješenje. Trebamo nekoga tko će razumjeti zašto smo iscrpljeni, zašto nam se plače ili zašto se smijemo nečemu što drugima uopće nije smiješno. Roditelji najbolje razumiju roditelje.

Zato dijelite iskustva. Pitajte. Tražite pomoć. Nudite pomoć. Smijte se zajedno onim kaotičnim situacijama koje će jednog dana postati najdraže obiteljske priče. I ne bojte se priznati da vam je teško. To nije znak slabosti nego hrabrosti.

Na kraju dana, kada djeca konačno zaspu, kuća utihne, a vi legnete u krevet, zastanite na trenutak. Pogledajte partnera ili partnericu. Možda niste stigli pospremiti sve igračke. Možda ručak nije bio savršen. Možda ste danas deset puta izgubili strpljenje i jedanaesti ga opet pronašli.

Potapšajte jedno drugo po ramenu. Preživjeli ste još jedan dan. Bili ste tu kada vas je dijete trebalo. Zagrlili ste ga. Utješili. Nasmijali. Naučili nečemu novom. I to vrijedi više od bilo koje pohvale ili nagrade.

Roditeljstvo nije utrka u kojoj pobjeđuje onaj tko napravi najmanje pogrešaka. Ono je putovanje na kojem nitko ne bi trebao hodati sam.

Jer kada roditelji podržavaju jedni druge savjetom, iskustvom, osmijehom, suzom ili samo riječima: ” Tu sam, razumijem te ” tada odgajamo ne samo sretniju djecu, nego i sretnije obitelji.

A to je možda najveći uspjeh kojem možemo težiti. Na jesen krećemo s grupama podrške za sve roditelje željne druženja.